Vec i ptice na grani znaju da su tro-vratni hatchback automobili vrlo funkcionalni, laki za parkirati, relativno jeftini, sigurni i pouzdani, i vrlo zabavni za vozit kroz grad. Dva nasa entuzijasta odlucili su svaki imati po jedan dan, jedan od ovih automobila, zamjeniti se i kasnije podijeliti iskustva.
Mini Cooper S
Mini Cooper S nije bio zamisljen kao automobil kojim bi majke odlazile po djecu nakon skole, vec za uzivanje u voznji. Ne treba vam Autobahn ili Route66 da bi ste se zabavili sa ovim malisanom. 
Na prvi mah vam je vec jasno da je automobil poput kaveza, mjesta nema ni za 4 osobe, ispricavam se, mjesta na straznjoj klupi uopce nema ako se osobe sprijeda zele vozit. Prtljaznik ne prima nista vece od prve pomoci, audio sustav mu zbunjujuc,a brzinomjer vise nalikuje satelitskoj anteni nego nekoj normalnoj cukici. Zaljubljenik oktana bi poceo vristat na ovakav automobil. Ali taj automobil i nije napravljen za njega, on je elegantan, stiliziran, za jednog urbanog muskarca kojemu je vazniji izgled od perfomansi. Istina, mogli bi si postaviti pitanje, da li je to uopce muskarac ili metro(ako ste ovdje mislili da cu napisat homo, prevarili ste se)seksualac. Ali koji je od njih dvojice bolji?
Vozeci ih bok uz bok autocestom primjetljive su razlike. Mini, sa kracim prijenosima i manjom masom, je zivahniji od Volva. S druge strane Volvo se pokazao bolji u prostranosti i manjoj buci. U visim brzinama Volvo pruza predivnu simfoniju. Ali kada treba nekoga prestici, cini nam se da bi mu dobro dosao jarbol i povoljan vjetar. Mozda je i to razlog zasto je Mini bio stedljiviji, to i njegov 1.6 litarski motor. 
Drzanje na cesti je jedan od razloga zasto uzeti Mini-a. Okretan je, drzi cestu i daje puno bolje informacije od Volva. Razlog tomu je i Hyper Sport paket opreme sa tvrdjim prednjim i zadnjim anti-roll barovima i body kitom. Pritiskom na Sport dugme mjenja se odaziv na gas i upravljivost. Iako nas testni model nije imao LSD (limited-slip differential), ostavljajuci DSC (Dynamic Stability Control) ukljucenim posao je bio prilicno dobro obavljen. Za razliku od volva cije je drzanje suzdrzano, gotovo blago.
Niti mijenjac nije isti. Lagan i kratak Volvov mjenjac, naspram 6-ero brzinskog mekog i brzog Minijevog mjenjaca, pokazao se kao dobar odabir. Zahvaljujuci svojoj manjoj masi Mini je imao odlicna kociona svojstva. Cak i u zavojima (kada je potrebna veca sila kocenja) Mini je rado usporavao.
Volvo C30 2.0
Iako je mozda Cooper S zamjetljiviji na cesti, pogotvo ako se uzmu u obzir mogucnosti personalizacije iz sortimana John Cooper Works, ne smijemo odbaciti skandinavsku notu dizajna. Volvo je iskreniji u unutrasnjem i vanjskom dizajnu, ne pokusava se nametnut sa svojim "ja sam sminker" crtama. Sto se tice dimenzija, Volvo je siri, vislji i duzi od Minija, cak je blizi VW GTI verziji nego gradskom malisanu. Unutrasnjost je tipicno svedska, minimalizam, minimalizam...minimalizam. Iako, sredisnja konzola je cista elegancija.
Svi prekidaci su strateski pozicionirani i veliki, sto je ocito odlika dizajnera koji zive u podnebljima gdje se ponekad vozi u rukavicama. Za razliku od nabacanih prekidaca u Miniju, gdje se ni microsoftov inzinjer ne moze snaci niti shvatiti koja je funkcija pojedinog prekidaca. Eliminacijom sredisnjeg sjedala na straznjoj klupi, ocita je pretpostavka da je ovo automobil za 4-ero osoba. Ubrzanja su im gotovo identicna, ali zato razina buke nije. Volvo ju puno bolje eliminira. Zbog razlike u dimenziji, a onda ocito i u tezini, Volvo je trosio poprilicno vise od Minija. 
Sto se tice dodatne opreme tu su bi-xenon svijetla, cruise control, navigacija, BLIS (Blind Spot Information System), razlicite opcije i kombinacije tkanina unutrasnjosti, sve do standardne opreme poput toniranog retrovizora sa ugradjenim kompasom i mreze za prtljagu u prtljazniku.
Mini Cooper S vs. Volvo C30
